A počeh na tebi da joj zavidim...

Poželih danas da umrem zbog tvog bola
deveru moj što te tihi lome vali
ti moje hladne ruke usnama svojim griješ
a tvoja duša gorča od moje u žaru se golemom hali.

Znaš ti da na koljena me baca dodir tvoj
što u meni vatrom svaki otpor zgara
na tvom sam ramenu smiraj našla i zaspala
al'... ne pripadam ja tu.. ja nisam ispod tvog rebra izašla..

Ja nisam tvoj smiraj već samo nemir ludi
za tren samo u naš svijet te odvedu ruke moje
već  vidim opet sjaj u oku što ga  neki hal težak budi
zapljusnu me danas... nemir što progoni tvoje grudi..

Zamrla sam evo
riječ sa usana otkinut se ne umije
ni šapat svoj ja ne čujem od damara što tobom dišu
u zagrljaju čežnje srce da kuca nijemo stade.

I prestale su nade što tekoše tijelom mojim
žamor tihi dušu slomi
zadrhtah samo i suzom ti kazat htjedoh
koliko silno nedostaješ mi.

Sta da ti napisem Voljeni
a da moje rijeci u pogledu tvome
zadrze se duze od treptaja oka
kakvu tezinu rijeci da na se uzmem
da u beskraju plavetnila tvoga
ne zalije me..ceznja duboka
koja meni..ascare... ne pripada..

Tudji je taj nemir sto ti krvlju kola
a darujes ga meni samo kad krv ti necista uzavrije
kad zudis da se od derta silnog na ruke moje prolijes
ko sto majka cedo svoje... da i ja tebe u se svijem
da ti halove izderane vidam..

Gledam te nocas kako na sedzdu Voljenome padas
rumenilom svojim studen obuzela obraze
dok sehadet zboris dah tvoj u zraku vidim
imame moj.. iza tebe u namazu stati..moj bajram je..

Sva je radost moja u tvom glasu
koji jasno ispred sebe cujem
ne znam jel mi srce obuzela hladnoca sto ne staje
il me boja glasa tvoga tjera u drhtaje.


Mili Boze pozelih da ovaj tren do smrti traje
da preselim u imanu u kaburske odaje
da nikad lice od Tvog puta ne zakrenem u stranu
da sam vjecno Tebi sa njim na kijamu..

Neznan jecaj međ nas pade
i otrov me jedak zali
ja Rabbi kiša stade, a iznad nas ko dah prosule se dove
pogledah u tvoje oči
omrsih se..poljubih prstiju tvojih vrhove.

I ponosna i ponizna ti postah
a ti samo šutiš, dahovi mi tvoji tek o sreći zbore
magla u pogledu veli čemera ti dosta
Svjetlost tražiš u crnilu ovome
Neboj se svijeta ..evo ti ruke moje.


Boomp3.com

Rado bih..
Još jednom dotakla vrhom prstiju
kožu meni znanu
udahnula blizu srca tvoga
ne bih li ti miris zanavijek zapamtila
kad već ne mogu bit
ono što sam nekad u tvom oku bila..

Al ja se u svom nefsu kalim
i sve želje svoje pod dlanove svoje skrijem
poželim te robe Božji.. da se u tvom biću dermani moji krune
zafali mi da se u ruke tvoje tople svijem
al su ruke tvoje.. trnja i stakla pune.

I kad te nema
ti si negdje tu
Skriven
u mome sjecanju
Plovis mojim mislima
ko mjesec po nebu
pa klonem sva u slatkom nemiru
odana tebi... ko murid svome piru..

Lisce pod nogama mojim bjezi
nocas od nemira ne mogu da hodim
vec iznad same sebe ko da lebdim

Da su  uzdasi moji strijele nebeske
svaka bi ti vatrom zora moga srce ledeno zgorile
da su  suze ove kapi boje sto samocom nebesa boje
u njih bih uprela Vodu kojom potapaju oci tvoje
potopila bih od muke moj dragane... svo sarajevsko polje..

Sazegla bih i dva i tri mora
u uzdahe da mi jace nefs  stegnu
kad bih mogla da ne zanijemim
kad me ruka tvoja u okov od nemira veze
pa mi svaku zelju za zivotom u trenu sreze..

Sva utonem u pogledu tvome
ko sluskinja u dvoru neznanome
sva ustreptim kad glas me tvoj zovne
odazivam se svaki put a koraci moji ko u dzehlu pijanome
gone me tebi dragane.. gone..

Nit sam ti nevjesta nit ljubavnica
nit uzglavlju tvojemu prileznica
nit sam ti bol nit nesanica
a opet ti hrlim bas ko  lastavica
da se u tvom dlanu smirim makar do proljeca..

Nisu to suze svijeta u jedan bunar isplakane
niti je to vjetar sto razgoni magle i oblake
to su bolan jadi moji srdzbom progonjeni
sto huce i suste prosuti niz nebeske basamke.


Tamna je noc moje suze i uzdahe skrila
da ne vidis jadan kako sijeces pogledom od leda
ne slutis ti cije oci plamte kad se u te gleda
ne znas kad se bolnom do hecima brani i neda.

Oci sam pred pogledom tvojim sklonila
u sjenu starog drveta
kad bih bogdo imala ista drugo za cim bi
k'o za tobom  'vako ceznula
kad bih mogla dlanovima od molitve
preci preko lica svoga
a da u njih nisam dah od tvog imena udahnula..

Boomp3.com

Boomp3.com

Stani
ne bjezi mi svaki put sjenko sto podrivas nefs mi povodljivi
beskraju ceznje moje nesputane
stani da jos jednom makar osjetim da su damari mi zivi
zeljena i voljena od ruke odabrane...

Zanijeh se..
a tebi
miris njen  u kosi se mojoj učini
i ne znaš da ja noćima
dišem tvoj bol raspršen  u mjesečini..

I ne slutiš kako mi  dah tvoj nekoć
srce u prah nemilice zdrobi
ne znaš kako te bolnog  skrivam
i živiš u meni.. u mojoj utrobi..

Na tren sam ti se opet primakla.. u sjeni sjene tvoje dah odmorila. Nisam li ti rekla kako su mi noci otkad tebe u njima nema beskrajne..duge... ceznjive.. ko zive rane?

U sjeni sjene tvoje ja zaspah... moja te tuga nije oborila. Stamen ko i vazda stojis.. nadmen ponosit.. a ja prestara za mudrolije tvoga bica cekam da mi vrata sebe otvoris.

Cekam da mi musepke raskrilis... vodom iz pogleda tvoga da saperem ti avliju zaraslu..  sa svakog kamena busenje da pokidam, korov oko cesme potrgam..

 

Vidim te haman svakog dana

i ujutro i poslije podne... u sumrake i navece

oci ti uvijek isto sjaje

a meni te iste i vedre i oblace

pogledi tvoji...sklonjeni u hlad tvojih trepavica..

 
Kad bi samo znao kol'ko si me obradov'o pogledom jednim svojim.. sad vjerujem zazvala sam te, silinom zelje svoje...

U sta bi se tvoje rijeci pretocit mogle
osim u nepresusni izvor 
s kojeg tuga potocima lije
niti nade niti nadanja
neprestano i iznova
toceci nove kapi svoga stradanja..

Zagledah se nekoc  u oci tvoje
iz njih.... medju nas
tuga se caskom  prolije
tvoj bol osjetih kako nikad niciji nisam prije
tvoj sapat zacuh od sve buke svijeta jasnije..
Moj asice..
Prostodusnosti se kani
letit snazno medj oblake nije svacije..

Zastori skrojeni bas za nas
povjesani jedan po jedan
poglede nam dijele
sto ih vise otkrivam dalji si mi
i cini mi se svaki koji sklonim
deset novih skraja
Moj Jusufe... da ih je jos tol'ko
sklanjala bih ih
ne bih li te samo jednom ugledala...

Budem li te jos kraj sebe drzala..

ruke ces mi iz ramena potrgati......

U svoj sam te sevdah zaplela
ko pticu u trnje
trgas.. krila svoja raskidas..
pomilovat se nedas
ljubav tvoja ... mrznje  zrnje
po cijeloj meni razasuto
i pogled tvoj nemilosrdni sto ubija svaku zehru nade
al badava sve kad tvoj uzdah cujem
samu sebe ceznjom otrujem..

Ne stavljaj perde medju nama
od uzdaha tvojih i suza mojih nanizane
ne mandali avlijska vrata srca tvojega
i ne zaklanjaj pogled  pred sivilom vremena
ja od tebe necu boljega..


Dodji sakricu te u crninu pogleda moga
u srce svoje od svacijih zala
da mirom u stihove pretaces dusu svoju
da potrgam cemer s usana ti sto zarobise dusu moju..

Hoces li opet nestati u treperanju sabaha
hoces li me do podne zaboraviti
do ikindije ne znat ko sam
u aksam opet doci lud od svijeta i progona
u jaciji na grudima usnuti mi poput djeteta..


Cekam te evo svake noci da ugasnes plam sto ne tinja
da prislonem se uz srce ti sto nekim cudnim ritmom bije
da te u svoj sevdah nemirnog svijem
da se u tvoje oci i sama ko voda prolijem
oziljke tvoje poljupcima da sakrijem..

Sto sam se nadala da ces mi doci.. da ces sve ostaviti.
niti znam sto sam u kozu umotavala ranjenu ljubav.
sto sam ti vjerovala slijepo
uz demire pogleda tvoga sam priljubljena snivala
jutrom pila  suze tvoje sto su ti druge istjerale
iz tih  modroplavih okeana..

Ljubomorna sto sam na margini tvojih mastanja
osijedila jer ne znam cija ce me oprat prastanja
u vakat ti kosulje vezla da ljepsi budes od svakog gazije
u san vukla misli sto ih vazdan berem kako koja sazrije...

Zadrhta mi srce
od tvog zora ni ja mirna nisam bila
sto sam se vise saginjala pred ljepotom tvojom
to sam manje u tvom oku bila..
to sam manje tvome srcu mila..

U tim prostranstvima nebesa i mora
gdje krijes i srecu i tugu
neciju..
dusa moja u tvog se pretvori slugu
i sanja snom nemirnih ociju..


Sad bih se u dlan tvoj zavukla
da svucem prljave sa sebe halje
da odmorim dok me lomis
...........dok me ti dlan o dlan ko zemlju tares......